Rijeka Jesenica
Rijeka Jesenica jedna je od najprepoznatljivijih prirodnih posebnosti kraja pod Malom Kapelom i važan dio zavičaja Ličke Jesenice. To je krška ponornica koja svoj površinski tok započinje u planinskom području, prolazi kroz selo i njegovu okolinu, a zatim nestaje pod zemljom da bi se ponovno pojavila u blizini Slunja.
Od Velikog vrela do mjesta poniranja tok je dug približno 6,5 kilometara. U gornjem dijelu rijeka prolazi šumovitom dolinom, dok se nizvodno prostor otvara i tok ulazi u ravničarski dio kraja. U najnižem dijelu, osobito za vrijeme sušnijih razdoblja, dio toka može presušiti.
Veliko i Malo vrelo
Veliko vrelo
Glavni izvor Jesenice je Veliko vrelo, smješteno ispod Male Kapele, na približno 540 metara nadmorske visine. Izvor je duboko u šumovitoj dolini i voda se iz više mjesta okuplja u jedan tok koji dalje nastavlja prema Ličkoj Jesenici.
Malo vrelo — Kebino vrelo
Drugi izvor je Malo vrelo, poznato i kao Kebino vrelo. Smješteno je nekoliko kilometara južno od Ličke Jesenice, u neposrednoj blizini željezničke pruge. Njegova voda pritječe Jesenici nizvodno od Velikog vrela i postaje dio glavnog toka rijeke.
U vrijeme Austro-Ugarske voda s ovog izvora crpila se i za potrebe željezničke stanice, osobito za napajanje parnih lokomotiva.
Mnogo godina kasnije, 1979. godine, mještani Ličke Jesenice sami su s ovog izvora izgradili mjesni vodovod. Voda je tako dovedena do kuća i postala temelj svakodnevne opskrbe vodom. Bio je to veliki pothvat za tadašnje prilike i primjer zajedničkog rada mještana.
Tok kroz Ličku Jesenicu
Nakon izvora Jesenica nastavlja svoj put kroz šumu i otvoreni krajolik oko sela. Gornji tok obilježen je hladnom i bistrom vodom, kamenitim koritom i šumom koja gotovo dodiruje obale. Kako se rijeka približava naselju, korito postaje šire, a krajolik poprima mirniji ravničarski izgled.
Rijeka je kroz generacije bila dio svakodnevice mjesta. Uz nju su prolazili ljudi, ceste i željeznička pruga, a voda iz njezinih izvora služila je i prirodi i stanovništvu.
Poniranje i podzemni put
Kod zaseoka Potpolje Jesenica završava svoj površinski tok i ponire u krško podzemlje. Nakon približno 12 do 13 kilometara podzemnog puta voda ponovno izbija pod starim imenom Slušnica, nedaleko od Slunja gdje se dalje nastavlja kao Slunjčica.
Od tog mjesta vodotok nastavlja pod tim imenom Slunjčica, a zatim se u Rastokama razliva ili rastače i ulazi u Koranu. Tako rijeka koja počinje pod Malom Kapelom svoj put nastavlja duboko ispod krškog prostora i ponovno se pojavljuje mnogo kilometara dalje.
Voda i život
Jesenica je poznata po vrlo čistoj i hladnoj vodi. Ispitivanje kakvoće vode provedeno 2006. godine na kraju njezina površinskog toka pokazalo je vrlo dobar rezultat, što dodatno potvrđuje vrijednost ovog prirodnog vodotoka.
U rijeci obitava potočna pastrva, a nekada su Jesenicom bili mnogo brojniji i riječni rakovi. Bistra voda, šumovite obale i krško podzemlje zajedno stvaraju posebno prirodno obilježje ovog kraja.
Rijeka i zavičaj
Jesenica nije samo vodotok. Ona je dio prostora, života i sjećanja Ličke Jesenice — od vrela pod Malom Kapelom, preko sela i staroga mosta, pa sve do ponora "Bučnice" gdje pod bukom nestaje pod zemljom i nastavlja svoj put.
Zato ovu rijeku vrijedi sačuvati i zapisati onakvom kakvu je pamte ljudi ovoga kraja: kao vodu koja je stoljećima prolazila kroz Ličku Jesenicu i bila dio njezina života.